reč autora

O NAZIVIMA KOJIMA SE OZNAČAVAJU ZANIMANjA, RADNA MESTA, ZVANjA, TITULE
I FUNKCIJE ŽENA (I JOŠ PONEŠTO)

Jedna stručna jezička preporuka iz 2011. godine podučava nas da je ispravno koristiti muški rod kada nam zatrebaju oblici ženskog roda za označavanje profesija koji nisu normirani ili uobičajeni u jezičkoj praksi: „Ukoliko je u datom kontekstu neophodno naglasiti da je nosilac funkcije ženskog roda, to se može obezbediti i drugim jezičkim sredstvima ili navođenjem ličnog imena. Primer 1: Prva žena kosmonaut Valentina Tereškova letela je u kosmos“.

Zašto „prva žena kosmonaut Valentina Tereškova“, a ne „prva kosmonautkinja Valentina Tereškova?“

Te 2011. godine svako je mogao pogledati u jedan rečnik iz 1969. godine (kosmonàutkinja ž ženska osoba kosmonaut), u drugi rečnik iz 1978. godine (kosmonàutkinja ž žena kosmonaut, astronautkinja, kozmonautkinja), u priručnik iz 2003. godine koji se bavi tvorbom reči ili u treći rečnik iz 2007. godine (kosmonàutkinja ž žena kosmonaut).

Eto koliko je lako otkriti kosmonautkinje pedesetak godina nakon što su se pojavile u srpskom jeziku – samo treba baciti pogled u postojeće rečnike i jezičke priručnike. I koliko je lako prećutati kosmonautkinje kada ih baš ne želiš u jeziku, iako su one odavno i u tvom svemiru i tvom jeziku.

Zato nam je potreban ovaj rečnik ženskih zanimanja:

Da nas podseti koliko reči za ženska zanimanja već postoji u srpskom jeziku, a da mi kao pojedinci uopšte ne znamo da su one postojale ili da postoje,

Da nas podseti da na osnovu tih reči i modela građenja reči možemo praviti i nazive za ženska zanimanja koji ranije nisu postojali,

Da nas podseti da su se vremena promenila i da nema nikakvog razloga da se nazivi za ženska zanimanja sistemski skrivaju iz naziva za muška zanimanja,

Da nas oslobodi da koristimo nazive za ženska zanimanja kada nam zatrebaju.

P.S. Dobra vest za pilotkinje: pojavile su se 2017. godine u najvećem rečniku srpskog jezika, sada više niko ne može reći da ne postoje!

Mr Vlado Đukanović, lingvista

Upotreba rodno osetljivog jezika predstavlja jezičko ponašanje kojim žene i njihove društvene uloge činimo jednako vidljivim i jednako vrednim kao
muškarce. Jedno od sredstava rodno osetljivog jezičkog ponašanja jesu nazivi zanimanja, titula, funkcija u ženskom rodu.

Rečnik koji je pred vama okuplja veći broj imenica ženskog i muškog roda koje znače zanimanja, zvanja, titule, funkcije. Među njima je znatan deo ženskih naziva, tzv. socijalnih femininativa, koji se slabije ili uopšte ne koriste u javnoj komunikaciji. Podaci istraživanja u oblasti roda i jezika pokazuju da se veoma dosledno koriste ženski nazivi onih zanimanja koja su slabije plaćena i/ili koja se tradicionalno smatraju ženskim (higijeničarka, čistačica). Kako se ide ka višim i značajnijim pozicijama u hijerarhiji zanimanja, tako raste otpor prema imenicama ženskog roda za te poslove. Smatramo veoma važnim da žene, njihove uloge i doprinos društvu na mestima koja su donedavno bila rezervisana za muškarce, budu jezički vidljive kao njihove kolege.

Ovaj rečnik nudi listu socijalnih femininativa koje možemo da koristimo i u formalnoj komunikaciji. Neke od njih (doktorka, ministarka) odavno su
registrovane u rečnicima srpskog jezika, a druge tek pronalaze put do standardne jezičke upotrebe. Standardizacija jezika je proces koji se nikad ne završava i, što je još važnije, u kome učestvujemo svi. Govornici i govornice jedne jezičke zajednice nisu pasivni primaoci gotovih pravila i preporuka stručnih tela, već svojim jezičkim ponašanjem i intuicijom aktivno doprinose normiranju jezika.

Marjana Stevanović,
novinarka i filološkinja, autorka rečnika